analytics

08. мај 2013.

IPP (Kontrolok, Neksijum...i sl.) i prelomi kostiju

Terapija inhibitorima protonske crpke i rizik prijeloma kostiju


Premda se veliki broj potencijalnih neželjenih učinaka vezanih uz terapiju s IPP-om vezuje uz manje, u pravilu nekontrolirane studije ili prikaze slučajeva, nužno ih je, barem kao potencijalnu mogućnost poznavati tim više što relativno veliki broj bolesnika u svakodnevnoj kliničkoj praksi kontinuirano uzima IPP tijekom većeg broja godina.

Analiza podatka o terapiju IPP-om i učestalosti prijeloma kostiju

Trajna terapija IPP-om tijekom desetogodišnjeg razdoblja nije rezultirala značajnijim promjenama u gustoći kostiju.
Ukoliko analiziramo podatke u literaturi vezane uz terapiju IPP-om i učestalost prijeloma kostiju jasno je da se rezultati blago rečeno konfuzni i proturječni.
Rezultati velike prospektivne studije provedene u SAD-u na impozantnom broju od 79.899 žena, ponajprije medicinskih sestara u menopauzi, pokazala je značajan utjecaj terapije IPP-om na učestalost frakture kostiju (OR 1,36; 95% CI 1,13-1,63). Ukoliko se međutim podatak o uzimanju IPP-a vezao uz pušenje, utjecaj terapije IPP-om na učestalost fraktura nije više bio značajan (OR 1.06; 95% CI 0.77–1,46) (4).
Na drugoj strani, recentne studije su također pokazale povezanost terapije s IPP-om i povećane učestalosti frakture kostiju bez obzira je li se radilo o dugotrajnoj (OR 1,30; 95% CI 0,98 -1,70) ili kratkotrajnoj terapiji s IPP (OR 1,24; 95% CI 1,19 -1,28) (5). Ovo potonja nas jasno navodi na zaključak da je sasvim sigurno veliki broj čimbenika koji utječe na povećanu učestalost prijeloma kostiju, a ne samo terapija s IPP. Recentna Kanadska studija provedena na sveukupno 8,340 ispitanika pokazala je da je u ispitanika koji su do tada uzimali IPP, denzitometrijski izmjerena gustoća kostiju bila u prosjeku niža od one zabilježene u ispitanika koji nisu uzimali IPP. Međutim, ono što je možda i najznačajnije u spomenutoj studiji je podatak da se tijekom petogodišnjeg, odnosno desetogodišnjeg razdoblja u bolesnika koji su uzimali i nastavili kontinuirano uzimati IPP gustoća kostiju nije značajnije mijenjala (6). Drugim riječima, trajna terapija IPP-om tijekom desetogodišnjeg razdoblja nije rezultirala značajnijim promjenama u gustoći kostiju.
Zanimljivima se čine i studije koje pokazuju da primjena IPP-a može rezultirati povećanom gustoćom kostiju ponajprije putem mehanizma vezanog uz smanjenu osteoklastičnu aktivnost. Naime, u osteoklastima se nalaze protonske crpke koje su nužne u mehanizmu stvaranja kisele sredine koja olakšava razgradnju koštanog matriksa i posljedične resorpcije. Terapija IPP-om rezultira smanjenom osteoklastičkom aktivnosti, a time i smanjenom resorpcijom kosti (7).

Zaključak

Gubitak gustoće kostiju i osteoporoza nisu i ne mogu biti kontraindikacijom terapijske primjene inhibitora protonske crpke.
U zaključku možemo ustvrditi da do danas nema jasnih dokaza da bi čak i višegodišnja kontinuirana terapijska primjena inhibitora protonske crpke rezultirala povećanom učestalosti prijeloma kostiju. U tom smislu gubitak gustoće kostiju i osteoporoza nisu i ne mogu biti kontraindikacijom terapijske primjene inhibitora protonske crpke.