18. септембар 2012.
10 cinjenica o nasem telu
Deset neverovatnih činjenica o našem telu -
D. Milojković |
03. 09. 2012.
Naše telo može zapanjujuće stvari. Njihov spisak je dug, ali evo 10 činjenica o njemu koje najverovatnije još ne znate.
1. Svaki dodatni kilogram telesne težine prisiljava telo da formira oko 20 km novih krvnih sudova
Kada to znamo, nije teško
razumeti vezu između gojaznosti i srčanih oboljenja. Najveći deo ovih
krvnih sudova predstavljaju sićušni kapilari, ali tu su i
male vene i arterije.
Dobra vest je da stvar
funkcioniše i u obrnutom pravcu: ako izgubite kilogram telesne težine,
vaše telo će blokirati i apsorbovati krvne sudove koji mu više
nisu potrebni.
2. U svakom trenutku verovatno dišete samo kroz jednu nozdrvu
Ovo važi za 85 odsto ljudi.
Ono što je posebno zanimljivo jeste da se nozdrve automatski smenjuju
na svaka četiri sata, otprilike.
Disanje kroz različite
nozdrve ima različito dejstvo na telo. Desna nozdrva, recimo, povećava
nivo glukoze u krvi i čini da koristimo više kiseonika, a takođe
i stimuliše levu (logičku) stranu našeg mozga, dok disanje kroz levu
nozdrvu stimuliše desnu (kreativnu) stranu mozga, što može i namerno da
se iskoristi, ukoliko nam je potrebno.
3. Zdravo je jesti sline?!
Većina odraslih ljudi takvu
aktivnost smatrala odvratnom, ali svi to nesvesno već radimo jer se
dobar deo nakupljene nosne sluzi automatski usmerava unazad,
u grlo, odakle je gutamo.
4. Žene vide više boja nego muškarci
Razlog je taj što se
receptori za crvenu i zelenu boju nalaze na hromozomu X (ima ga samo
ženski pol), a oni za plavu na Y. Ako su receptori za crvenu i
zelenu boju malo pomereni, to omogućava viđenje većeg dijapazona boja, a
kod malog broja žena javlja se čak i peti receptor za boje. Sa druge
strane, slepilo za boje (daltonizam) mnogo je češće kod muškaraca.
5. Postoji razlog zbog kog zaboravljamo zašto smo ušli u prostoriju
Svima nam se ponakad desilo
da ušavši u prostoriju zaboravimo zašto smo tu uopšte došli; a svi smo,
verovatno, primetili i da toga često ponovo možemo da
se setim ako izađemo na ista vrata.
Francuski istraživači su
ustanovili da ispitanici zadati lak zadatak tri puta češće zaboravljaju
ako su pre njegovog izvršenja prošli kroz vrata neke prostorije
nego ako nisu, a razlog, kako su zaključili, leži u tome što naš mozak
vrata doživljava kao "granicu događaja" i smatra da su odluke donesene u
nekoj prostoriji "pohranjene" u njoj kada je napustimo.
Zbog toga ponovo možemo da ih se setimo ako se u tu prostoriju vratimo
6. Rana posuta šećerom lakše zarasta
Znate za izreku o dosipanju
soli na ranu? Sa šećerom je druga priča. Afrički iscelitelji već
generacijama na rane stavljaju zdrobljenu šećernu trsku: bolničar
Mzers Mirandu, koji je odrastao posmatrajući oca kako to radi, bio je
zapanjen kada je video da na zapadu ne postoji ta praksa.
Sproveo je studiju na većem
broju pacijenata sa teškim povredama, čirevima i amputacijama, i
ustanovio da šećer ublažava bol i ubija bakterije koje mogu
da uspore zarastanje rana. Šećer je higroskopan, što znači da prirodno
upija vodu koja je bakterijama neophodna za opstanak, a i mnogo je
jeftiniji od mnogih antibiotika. Zbog toga, sledeći put kad se posečete
pospite ranu šećerom pre nego što stavite hanzaplast.
7.Uoči povraćanja luči se više pljuvačke
U pitanju je automatski
telesni refleks, koji ima za cilj da zaštiti grlo, usta i zube.
Želudačna kiselina je vrlo jaka, toliko da bi bez zaštitnog zida
želuca mogla u njemu da progrize rupu.
Grlo i usta, međutim,
nemaju ovu zaštitnu oblogu, pa zato pljuvačka pomaže da se kiselina
razblaži i ispere, a u izvesnoj meri je čak i neutrališe.
8. Usamljenost pričinjava fizički bol
To ujedno objašnjava i zbog
čega je čovekova želja da se uklopi u grupu i ima društvo toliko jaka, a
naučnici se nadaju da će moći da posluži i u lečenju
nekih oblika depresije.
10. Ljudi su jedini sisari koji ne mogu istovremeno da gutaju i dišu
Ovu sposobnost gubimo oko
9. meseca, kada nam se glasne žice tokom razvoja spuštaju. Kod ljudske
dece i odraslih glasne žice leže nauobičajeno nisko u poređenju
sa ostalim životinjama.
To im omogućava mnogo bolji
zvuk i reznonantnost, zbog čega smo u stanju da proizvedemo širi
dijapazon glasova, od kojih se sastoji naš govor.
